Kognitivni razvoj djeteta

Kokoteo, trgovina za djecu, Kokoteo.eu, dječje igračke, igračke za djecu

Dijete nikada ne može učiti previše, koliko god mu informacija davali ono će ih pohraniti i ostaviti dovoljno prostora kako bi primilo nove informacije i znanja koja će mu biti korisna u životu. Dijete najviše uči kroz igru koja je dobar temelj za daljnje učenje (Goldberg, 2003).

Kognitivni razvoj podrazumijeva mentalne procese pomoću kojih dijete
pokušava razumjeti i shvatiti svijet koji ga okružuje. Dva glavna procesa ovog razvoja su razvijanje unutarnjih zamjena (simbola) za osobe i predmete te postupno razvijanje misaonih operacija. U početku dijete je svjesno samo konkretne stvarnosti koja mu je u vidokrugu, a postupno razvija zamjenu za stvarnost (motorička shema, slika i riječ/pojam). Dijete postaje svjesno da postoje ljudi i predmeti i kada nisu u njegovom vidokrugu (Starc i sur, 2004).

Prema Klarin (2017) kognitivni procesi koji su prisutni tijekom igre isti su kao i kognitivni procesi prisutni u učenju. Psiholog Vigotski ističe da igra ima značajnu ulogu u razvoju govora te da igra olakšava učenje jezika. Osim toga, dijete u djetinjstvu uočava razliku između značenja i onoga što vidi. Dijete kroz igru stvarima pridaje smisao, tj. razvija simboličko predočavanje. Da bi razumjelo i ovladalo novostečenim iskustvom potrebno je djelovanje odraslih koji će mu svaki novi doživljaj imenovati i objasniti. Igra pozitivno utječe na čitanje, razvijanje socijalnih vještina i kreativnosti, na učenje novih riječi, rečenica tj. uvelike utječe na jezičnu razvijenost djece.

Kognitivni procesi koji se pojavljuju tijekom igre (Klarin 2017.):

  • Organizacija – dijete uči pričati priče s logičnim redoslijedom, definiranjem uzroka i posljedica.
  • Divergentno mišljenje – dijete uči generirati brojne različite ideje.
  • Simbolizam – dijete uči transformirati objekte, preoblikovati predmete i igračke koje ga okružuju.
  • Fantazije – dijete zamišlja da je u različitom vremenu i prostoru, razvija maštu i imaginaciju.

Dijete aktivnim djelovanjem u prostoru, služenjem različitim predmetima (diranjem, pomicanjem, bacanjem, slaganjem, umetanjem, trganjem) opaža promjene koje su se dogodile, odnose među predmetima i njihove sličnosti i razlike. Prema teoriji J. Piageta ono asimilira ta opažena svojstva i promjene koje su se dogodile te ih akomodira na novostečeno iskustvo (Starc i sur., 2004).